vrlo osjetljiva

Bio je toliko osjetljiv da je to bilo između smrti i užasa u isto vrijeme, slikali smo posložene u njegovu i moju uspomenu, nije mogao podnijeti sve gluposti koje sam govorio, toliko opsjednut svime starinskim, svime drvenim, sve gori kao dim.

Dao sam mu bijelu pticu, ne golubicu, nego bijelu pticu, kao da se vidi u obliku anđela u obliku ptice.
Nije volio dugo ostati kod kuće i volio je nebo, volio je nebo kao da je usamljena domovina, usamljena domovina koja ne voli tijela i nije bila iskušana seksom.
Mnogo je mucao što je duže pričao o ljubavi, o ljubavnim prazninama, kao da je to neriješeno pitanje.

Boli me njegov nedostatak govora, ili njegov kratak vid koji mu onemogućava da me vidi dok idem prema njemu, njegova okrutnost je bila ravnodušna prema onome što se dogodilo meni i njegovoj jadnoj ptici koja je umrla od žeđi za ljubavlju mog djevičanstva.
Nije molio za nas, ali je prestao moliti za nas.