defektno dijete

Toliko mi nedostaje Laith, pisao sam mu iznova i iznova i nisam imao nade da pišem, ali uložio sam svu svoju energiju da napišem ono što osjećam, skoro sam zaboravio da ne volim ništa osim njega, ili da Volim ga samo s domovinom, Laith je bio jedan od onih koji nisu osjećali, a od kojih Niti plaču, koji ne zna razliku između cvijeta naranče i cvijeta limuna, ne zna razliku između jasmina i krizanteme, ni ne vidi da ljiljan treba biti posvećen.

Nekada sam mislila da život neće teći osim mojim inzistiranjem da se naslonim na oči što me zalutalo i zavaravalo, uz to on me jako mrzi, radije mrzi moje postojanje, a mrzi moju ljubav za sve, stalno je mučio njegova duša i moja duša.

Iako je Laith dijete sa svojim manama, dijete sa svojim tajnama i dijete sa svime, dijete čak i s ratom zbog kojeg su ruže koje sam ga čekala uzalud razbacane.