Ispod ruševina Ibrahim Zakaria udahnuo je nadu

Kada prođe sedam mjeseci od tih strašnih trenutaka koje su proživjeli mladi Ibrahim Zakaria i njegova majka Duha Nourallah, sjećanja na te teške trenutke se obnavljaju kao da se dešavaju danas. Potres koji je pogodio grad Jableh nije bio samo prirodna katastrofa, već težak test čovjekove sposobnosti da se suoči s poteškoćama i izbjegne očaj.

Tih pet dana pod ruševinama bilo je iskustvo koje Ibrahim nikada nije mogao zaboraviti.

Ti su dani prolazili polako i naporno, a trenuci su se miješali sa satima u mukotrpnoj borbi s vremenom i okolnostima.

Zarobljen pod ruševinama svog doma, svaki trenutak bio je teška borba za preživljavanje.

 Uhvatila ga je fizička i duševna bol, a tužne slike njegove sestre Rawye nemilosrdno su ga proganjale.

Rawya, koja nije preživjela užas katastrofe, a sjećanje na nju nastavilo je živjeti u Ibrahimovom srcu svakog trenutka

Kiša je gospodar nade..

Što se tiče kiše, to je bilo ono malo svjetlucanje koje je prodrlo kroz mokro tlo i učinilo da nada procvjeta.

Imao je i on svoje prisustvo u ovoj bolnoj priči. Sa svakom kapi vode koja je pala s neba, Ibrahim je osjećao da se s neba iskradaju točke nade kako bi ugasile njegovo srce i borile se protiv očaja koji je pokušavao kontrolirati.

Kiša je imala puno dublje značenje od mokrenja, bila je simbol otpornosti i obnove.

I još nešto mu je davalo snagu i volju da se suoči s teškoćama, a to je bila vjera.

Poput kišnice koja je prošla između pukotina i tla, vjera je prodrla u Ibrahimovo srce i ispunila ga hrabrošću.

Nije dopustio da očaj odnese pobjedu, već je svoju vjeru koristio kao sredstvo za borbu protiv surovih uvjeta.

U trenutku dolaska spasilačkih ekipa bila je nenadmašna greda. Poput kiše koja se širila po ruševinama, bila je poput nade koja je zaiskrila u srcu Ibrahima i žrtve.

Postojala je zajednička točka između prirode i čovjeka, gdje je snaga ležala u otporu i regeneraciji.

Sedam mjeseci nakon tog strašnog događaja, Ibrahim Zakaria nastavlja iznova graditi svoj život.

Ibrahim Zakaria, upornost i san o boljem sutra

U srcu nosi ne samo utjecaj tog teškog iskustva, već i odlučnost i volju da prebrodi sve poteškoće. Bio je pod ruševinama koje je tukla kišnica, rastao i jačao kako bi izgradio novi život, daleko od sjećanja na nesreću i njezine dosade.

“Pri kraju ovog dirljivog putovanja, težnje mladog Ibrahima Zakarije utjelovljene su jasne poput abecede ispisane vremenom u više boja. U očima mu se vidi tračak nade i odlučnosti, svoju budućnost nastavlja bojati bojama sna i izazova.

Njegove se ambicije odražavaju u njegovoj viziji novog života daleko od sjena uništenja, dok nastoji izgraditi novi put pun postignuća i prilika.

Teži ostvarenju svojih osobnih i profesionalnih ciljeva i naporno radi kako bi svoj san pretvorio u stvarnost koja živi u njegovom dnevniku.

Za Ibrahima nada nije samo prolazna riječ, ona je način života. Vjeruje u snagu volje i ljudsku sposobnost prevladavanja poteškoća, pa prema toj filozofiji gradi svoju budućnost. Ovo samopouzdanje utjelovljeno je u njegovim očima,

Čini se da ne osjeća prepreke, već samo vidi prilike koje ga čekaju.

Zaključno, priča o Ibrahimu Zakariji i njegovoj majci, Duha Nourallah, ostaje inspirativna lekcija o prkosu, postojanosti i nadi.

Njihova privrženost nadi i odlučnost u suočavanju s poteškoćama podsjećaju nas na važnost vjerovanja da sutra dolazi sa svim dobrima.

I da se svaki izazov može pretvoriti u priliku. I nakon što prođu ovi mjeseci, Ibrahim ostaje svijeća koja svima osvjetljava put Istraga Snovi, a njihovo ostvarenje zahvaljujući snažnoj volji i neugasivoj nadi

Enrique Iglesias poziva na spas djece Sirije