defektno dete

Toliko mi nedostaje Laith, pisao sam mu iznova i iznova i nisam imao nade da pišem, ali uložio sam svu svoju energiju da napišem ono što osećam, skoro sam zaboravio da ne volim ništa osim njega, ili da Volim ga sve sa domovinom samo, Laith je bio jedan od onih koji nisu osjecali, a od kojih niti placu, koji ne zna razliku izmedju cvijeta narandze i cvijeta limuna, ne zna razliku izmedju jasmina i krizanteme, čak ni ne vidim da ljiljan treba da bude posvećen.

Mislio sam da život neće teći osim mojim insistiranjem da se naslonim na oči koje su me zalutale i zalutale, pored toga on me jako mrzi, radije mrzi moje postojanje, a mrzi moju ljubav prema svemu, nastavio je mučeći njegovu i moju dušu.

Iako je Laith dijete sa svojim manama, dijete sa svojim tajnama i dijete sa svime, dijete čak i sa ratom zbog kojeg su ruže koje sam ga čekala uzalud razbacane.